Dogodilo se na današnji dan

Otkad sam se probudio praznik je u glavi. I svira: Lijepa li si. Trebali smo na izlet i loša prognoza natjerala mi je prijatelje da se pobune . Pa nismo otišli.. Dogovor je subota ,jer kad prođe kiša sunce opet sja. Ko i u našim životima. A danas je naš dan. Moj dan. I podupiru me  čestitke i pjesme s radija,u tom mome ushićenju.Čestitku sam napisao ,pa je fejsom ispalio. I sam sam u tom do grla bio, i mislim si : pa što nam fali? Nisam više ni ja mlad,ali zdrav sam i pomalo lud.. I životu pišem nove lijepe strane. Dobro je .I slušam kako kukaju, kako se žale ,kako se ne može, kako ne valja.. Ma zaboravili su kad nisu znali niti gdje bi spavali. Kad je bilo pitanje hoće li ujutro škole biti ili će se negdje drugdje ručati. Znam ja sve i za pljačke i nestale fabrike. Znam ja i za neimanje ,kad se ni na kavu nesmije. Ništa mi od tog strano nije . Probano sve. I znanja da je stvarnost surova,ali nije beznadna. Jer dok su nam ruke cijele, glave bistre, a srca ustreptala u htjenju boljega, nema straha. Samo ubi nas ljubomora.Na imanje drugoga, i želje imanja  istoga. Cinizma ,olajavanja i radosti tuđeg propadanja.. Srca su nam se ko stipsa skupila . Mogao bih tako do sutra nabrajati što ne valja,ali po čemu bih onda bio drugačiji ja. I mene bi zavist preuzela i neka ružna slika o meni se stvorila. Ali radosti življenja,zagrljaje prijatelja,poljupce i vrelinu tijela zaljubljena nedam nikada iz misli niti srca. Nedam da mi se jadom i čemerom zatruju vrela iz kojih mi se duša napaja. Sagradio sam brane koje mi srce čuva i razum brani, da ne presahnu otrovana,I napisat ću ponovo, jer samo je jedna istina. Ljubav je ta koja zaista uvijek vlada.I znam da iz toga zvoni patetika ,onom tko je ne osjeća. Ali ako se svak  okrene oko sebe , shvatit će da je istina jednostavna..Kad voliš, voliš iskreno i potpuno.Jer tako se vole dijete, mati, žena ,domovina.