infinity

Osmica . Kako vezem u osmici, opet ću početi palac u usta gurati. Ovo doba ,Nova će godina. Dečkić što ništa nezna. Cjeli dan po vani, karabit i kantica od boje u rukma. Nema se za petarde, sirotinja. Ali gruva jače, to je utjeha.Teče vrijeme i djete raste. Kupuju se gajba pive i litre ljutoga za te neke nove dočeka pripreme.. Uređuje se stan od babe, a tu su i One. Godine se nižu bor, dijete, lampice. Ponoć uz dosadni film i poljubac za dvoje. Onda rat. Rokaju granate pa ne trebaju ni rakete ni petarde . Fala bogu da mirno je . U ponoć nazobana apovka  svjetleće u nebo odnese. Prošlo je onda još neka Nova i biznis u neki kafić, restoran tjera. Tamo svirka,pjesma, društvom dočekana Nova zora. I poneki vatromet za onog od prije bez love dječaka. Pa  kolaps i raspad svega. Nije slavlje i čaga. Nema zbog čega. Birtija svirci i rakija. Nova tek da se prespava. Sliježe se prašina i ponovo stiže Nova. Tekuća traka istih naziva a drugog broja se nastavlja.Kući iz dućana. Nabava što treba . Zelje i sarma.Sutra je opet ta Stara. Vani klinci pucaju iz svega. Neka, njihova je prilika. Ovdje ni radio netreba . Sažetak u pet,šest redaka.Ponovno novi krov i druga stolica. Samo lampice blickaju s balkona. Ništa ne treba. Mir vlada. Paše ko nikada. Osmica što uskoro petlju zatvara.