nedjelja, 30. rujna 2012.

Nedjeljom do dva

 Nedjelja je . Obična . Pa dok čekam da odlučim kud da se djenem ,sjednem i poželim da ovdje sročenu bezveznu misao s nekim podjelim. Nisam se reklamirao u poznatim krugovima, da ovdje pišem nešto. Ali niti skrivam tko jesam. Jer napisati promišljanje kojim  ću povrijediti nečiju dušu nije mi namjera. A kako svatko ima taštinu, nisam ni ja od nje operiran. Bože, pa zar bih uopće počinjao pisati da nisam tašt,i da nisam samouvjeren da to znam.  Al nije to . Umro je danas čovjek. Šprem. I nisu se mogli suzdržati ljudi da im ne provali ono sitno zavidno i pakosno iz duše.I ta mala grupica ,kako to bude ,izazove valove uzburkanih osjećaja običnih normalnih ljudi koji osjete samilost i tugu zbog smrti čovjeka kojem, po našem mjerilu, nije bilo vrijeme da ode..A samo time što je htio i postao ono gdje su ga namjestili ,za sebe govori da nije žalio sebe, da bi drugima bilo bolje. I to je svojim htjenjem i radom ostvario. I sad neke sitne duše koje ni sebe same nisu u stanju namiriti, sude čovjeka o kome ništa ne znaju. Tko im daje to pravo,i kako su moćni da si ga uzmu . Jer zamislite u zemlji "vjernika" nije rekao da je pobožan. I nije u zemlji biznismena vozio brod ili majbaha kojim stoci sitnog zuba pokaže gdje su u stvari. Niti si je obezbjedio blindiranog BMW-a da ga ne stigne bomba  od bog zna koga. Ništa nije od toga imao, a zamjerila je ta beskrupulozna stoka što se za život borio. Svoj.. Jedino što čovjek na ovom svjetu stvarno ima i neprocjenjivo je bogatstvoto je njegov sam život. Kakav god bio, dobar ,sretan,bolan, tužan... Kakav god,najvažnija je stvar u životu život sam. A sve to što imaju i mi želimo imati,ili nam se čini da bi trebalo oteti. Možda samo uživati ,bez potrebe to  imati. sve su to obične željice. I slažem se da se traba o sebi skrbiti i život u red  i sigurnost dovesti i imati nije grijeh.Ali o borbi  i htjenju u bolesti, stotinu je narodnih mudrosti o tome izgovoreno i neću nijednu ponavljati.Čovjekovo je da bude,i  ode. a ljudsko je da mu o djelima sude. A moja je baba rekla da neće ni bog svakoga k sebi. Pa nam danas Pinokio ,i dalje priča bajke, a dotur koji sve znad će nam i danas objasniti da nije on ništa loše mislio ,e njima će se već pokazati. Niko nije uteko sudu i neće. Ako jesu ljudskom ,al jebiga ne mogu onom drugom u poravnanju. Jedina je pravda da smo u tom svi jednaki i da niko ništa ne može odnijeti. a ostaviti može samo sjećanja. Dobra ili zla. I kako je danas  ono gdje će nam svjetska lopina objasnit zašto nije on kriv i kako je lova koju su mrknuli, u stvari njima zbog nas trebala, završiću ovaj post,jer dolazi taj famozni Nedjeljom u dva. Da vidimo i tog njega. Izabranoga.

Nema komentara:

Objavi komentar