infinity

Osmica . Kako vezem u osmici, opet ću početi palac u usta gurati. Ovo doba ,Nova će godina. Dečkić što ništa nezna. Cjeli dan po vani, karabit i kantica od boje u rukma. Nema se za petarde, sirotinja. Ali gruva jače, to je utjeha.Teče vrijeme i djete raste. Kupuju se gajba pive i litre ljutoga za te neke nove dočeka pripreme.. Uređuje se stan od babe, a tu su i One. Godine se nižu bor, dijete, lampice. Ponoć uz dosadni film i poljubac za dvoje. Onda rat. Rokaju granate pa ne trebaju ni rakete ni petarde . Fala bogu da mirno je . U ponoć nazobana apovka  svjetleće u nebo odnese. Prošlo je onda još neka Nova i biznis u neki kafić, restoran tjera. Tamo svirka,pjesma, društvom dočekana Nova zora. I poneki vatromet za onog od prije bez love dječaka. Pa  kolaps i raspad svega. Nije slavlje i čaga. Nema zbog čega. Birtija svirci i rakija. Nova tek da se prespava. Sliježe se prašina i ponovo stiže Nova. Tekuća traka istih naziva a drugog broja se nastavlja.Kući iz dućana. Nabava što treba . Zelje i sarma.Sutra je opet ta Stara. Vani klinci pucaju iz svega. Neka, njihova je prilika. Ovdje ni radio netreba . Sažetak u pet,šest redaka.Ponovno novi krov i druga stolica. Samo lampice blickaju s balkona. Ništa ne treba. Mir vlada. Paše ko nikada. Osmica što uskoro petlju zatvara.

može

Neide,ako Bog ne sudjeluje.

 Nemože,ako Bog tako neće.

 Zapinje,ako Bogu ne mili se.

 Zaustavi se,ako Bogu krivo je.

 Otpadne,ako Bogu po volji nije.

 Osuši se,ako Božiji naum nije. 

 Razlije se,ako Božja posuda nije.

 Propadne,ako Bog ne podupire.

 Raspadne se,ako Bog ne zaveže.

Slomi se,ako Bog ne učvršćuje

Ništa nemože,stoji,neide,

Kad Bog sudjeluje, i hoće

kad Njemu mili se i pravo mu je

kada Bogu volja i naum bude

Kada On zapne drži i podupre .

 Kada Bog reče što,kako,s kim će

 Sam On pokreće,kotrlja,teče.

Čudim se kad On to smisli sve.

Za grešna čovjeka mene.

Kuda stavlja me, kakav put kaže.

 U čije ruke postavlja me. 

Zaustavio me i preokrenuo sve.

Da mi dobro bude.

Bog,ono otprije,okrenuo tumbe.

Novom stazom povede me

Druga mi dade,da uz mene ide.

 Sve On to složi da može.

Samo,po Njemu,od sebe.

Zahvalan, dajem mu se.

Hvala ti Bože!

čisto

Sjeva sablja vatrena . srazom oblaka iskovana  vrelim danom razjarena nebo cijepa napola. Bič Božji dažd šiba . Odjekuje prasak bijesa. Udara lomi trga. Nebo  zemlji savija.  Goni kišu neka pada. Vjetar joj pute ravna. Noć im plašt omata. Da se kaže višnja sila. Kad bljesne munja  iskali se bijes sa neba. Vjetar  moćni dozove  da posnaži nečiste. Da  odnese zemaljske jade i kiši ostavi da sapere što za njim ostalo je. Nek u vatri i vodi svjet se iznova rodi. Očišćen sažežen umiven. Sili prikazan i njoj podložan

 svo je  nebo zemlji majka  oluja mu sin što ga ima , da neposlušnu u red dotjera. Da potopi iščupa spali što nevalja,i nemari tko strada. Natjera da zemlja novo izdjela. I kad nakupi se zla sve će opet da rastrga. Nebo zemljom vlada. Zauvjek odvajkada.

u vrućini

Počelo je ujutro. Kosa rasuta na ramenu. Glatka koža pod dlanom. Mirno disanje isti mir joj duše kazuje. Kava, priča, plan. Iskra u oku želju kaže. I pali plam u meni. Vreo  ručak iznio ga je samo napolje Vrućina ljeta, muzika ,jer ja jesam "infiša san u te".  Suzu je na obraz iznijela poplava ljubavi za nju.  Pričekao  je  dan ljeta vjetar hlada. Samo je vodu sa kože pokupio što ručnik nije mogao. Plam ne trne. U meni vrije i ništa ne pomaže. Ni tuš, ni sladiled, ni priče, ni kasno popodne. Leći kraj nje ,u sebe je uvući. Popiti joj usne, ukrasti joj tjelo boginje. Bljeskaju slike glavom dok ubrzavam kretnje i gledam je u oči . Kroz plićak mora skladno protrčava ,mokre kose,vrelinom ljeta. Kruška sočna slatka zlaćana što čeka da bude ubrana . Da mi usne poljupcima  osladi. I sad teška daha  sladim se zrelinom njenog tijela. Kovitlac dodira i sjedinjenje zajedno do kraja. Ljubav u tijelima nebeska. Ljubav beskrajna.Ljubav žene i čovjeka. Onako kako tisućama godina to traje i bit če dok je svijeta. Nije prostota golo tijelo u čistoj ljubavi zagrljaja.  Cigareta, muzika, "mislim samo nate"  sa radija ispunjava prostor i moje srce . Da. Volim je.

nemir

Ako ikad pomisliš da si našao mir, zabludi toj nikad ne vjeruj. U svakom jutru što sviće i danom što protiče nemir vreba na tebe. svako veče koje noć najavljuje i ona dok se do zore prelije nikad mirna nije. Nije nemir u njima ,nemir je u nama. U meni mojim željama ,mojim strepnjama,mojim čekanjima. Tek što poneko ispuni se novi nemir iz njega izvire. Iz srca iz duše iz čežnje. Leći i pustiti se nikad ne probuditi se, u  miru počinuti ni toga neće biti. Jer nije moja duša sama, nije ničija. Uvjek je netko zavezan njenim sjenama, nevidljivim konopima htijenja. Ostavi komad u drugoj tog istog nemira. Možda je to Samo moja utvara i još jedno od vlastitih umišljaja. Dali je ljubav ili taština. Veličati sebe sama i pripisat si i što nije istina. Zaslugu koja nije smišljena, ili je ali sprovedena neće dati vječnoga učinka. Svaka izblijedi slika. Kakav muzej ili hram treba da ostane dovjeka. Sve se mijenja i to što isto čini se nije. Promjenilo se kroz vrijeme. Polagano i neprimjetno. Promjenili su je čuvari što su za nju zaduženi. Svojim pogledom,svojim divljenjem, svojim nemarom. Isto je sve ali isto ostati neće. Samo je nemir vječan što luta vremenom i dušom. Mojom ili nečijom kojega sam izazvao. Mir mi nije zadan,i ja sam nemiran.  Tek kadkad zastanem da novi nemir izazovem. Zašto u mjestu zaustavljen  nemirom čovjek je preplavljen. Dok život teče ni nemira nestat neće

vrelina

 Užario je kamena taj žar sa neba. Užareni kamen žari nam tijela.  More žara ne mari, tijela hoće hladi. Ne pomažu tome dodiri potajni, sakriveni. Kap na koži samo ga draži. Ni hlad borova ni mir popodneva vrelini nemogu ništa. Vatra ljeta rasplamsala. Nije romantika kad ona sijeva. Sa njenih bokova ,vrelih bedara, dojke nabubrene usnama. Sjeva ruka gdje iskra udara. Obrazi joj plamte, oči gore, tijelo vatra uspaljuje. Nije romantika u vrelini ljeta. Nema za nju  mjesta. Strast nam razgara užežena kugla s neba. Neda mira ,sama odjeću skida. Pogled nemiran luta gdje je koža  gola .  Ruka liježe kud netreba. Taknuti milinu svemira. Odakle se život rađa. Bit će mira,  bit će  romantika. Bit će, nakon uzdaha.  Bit će, nakon vrha . Bit će poslije krika. Bit će smiraja. Ali neće biti sada . Sada vatra.