Sjeva sablja vatrena . srazom oblaka iskovana vrelim danom razjarena nebo cijepa napola. Bič Božji dažd šiba . Odjekuje prasak bijesa. Udara lomi trga. Nebo zemlji savija. Goni kišu neka pada. Vjetar joj pute ravna. Noć im plašt omata. Da se kaže višnja sila. Kad bljesne munja iskali se bijes sa neba. Vjetar moćni dozove da posnaži nečiste. Da odnese zemaljske jade i kiši ostavi da sapere što za njim ostalo je. Nek u vatri i vodi svjet se iznova rodi. Očišćen sažežen umiven. Sili prikazan i njoj podložan
svo je nebo zemlji majka oluja mu sin što ga ima , da neposlušnu u red dotjera. Da potopi iščupa spali što nevalja,i nemari tko strada. Natjera da zemlja novo izdjela. I kad nakupi se zla sve će opet da rastrga. Nebo zemljom vlada. Zauvjek odvajkada.
Nema komentara:
Objavi komentar